Vodoinstalateri su stručnjaci specijalizirani za izradu, održavanje i montiranje elemenata i vodovodnih instalacija za siguran dotok pitke vode od glavnog voda do trošila, te kanalizaciju i odvodnju u vodovodnim sistemima. obavljaju i pripremne radove na objektima za postavljanje vodovodnih instalacija, montažu i priključivanje sustava za pripremu tople vode, solarnih sistema i dezinfekciju mreže. Postavljaju i higijensko-sanitarne uređaje; kade, umivaonike, školjke i izljeve.
Vodovodne instalacije služe za opskrbu toplom i hladnom pitkom vodom i svaka je sastavljena od sistema za dovod i odvod vode. S jedne su strane vezane na sustav vodoopskrbe dok je sa druge strane mjesto potrošnje vode.
Planiranje vodovodnih instalacija
Osnovni princip je da vodu treba najkraćim putem dovesti do potrošača, a vodove postavljati tako da se mogu lako popraviti ili zamijeniti u slučaju njihova puknuća.
Važno je utvrditi točne pozicije za sve sanitarije jer se na temelju toga ugrađuju svi priključci za odljeve i izljeve. Način na koji se postavljaju utječe na funkcionalnost i estetiku prostora, zato je važno obratiti pozornost na horizontalni i vertikalni razvod instalacija.
Također je bitno da su sve prostorije s kanalizacijom postavljene uz istu os, što smanjuje cijenu izvedbe i popravke čini jednostavnijima.
Cijevi se uvijek postavljaju horizontalno ili vertikalno u odnosu na zid ili pod, a granaju i savijaju pod pravim kutem. Grane i ogranci trebale bi biti što kraće, a vertikale se trebaju postaviti u isti žlijeb sa kanalizacijom, iako ih se unutar žlijeba treba razdvojiti.
1. Sheme vodovodnih instalacija
Način polaganja vodovodnih instalacija odaberete s obzirom na broj korisnika, učestalosti boravka u stambenom prostoru i intenzitetu korištenja vode. Vodovodne instalacije mogu se polagati u obliku dvije sheme, serijski i paralelno.
Shema br.1: Serijska veza
- jedna cijev dovodi vodu do svih potrošača (povezuje ih u seriju)
- idealna je za stanove, kuće sa malim brojem stanara i kuće koje se koriste povremeno
- najčešće ima 5 ili 6 priključnih točaka
- cijevi se postavljaju u zidne brazde i prekrivaju žbukom
- prednost ovakve veze je to što je ekonomičnija, zahtjeva manji broj cijevi i što je jednostavna za ugradnju
- njezin nedostatak je to što ne može osigurati jednaki tlak vode u sustavu kada ga koristi nekoliko korisnika (tlak vode drastično pada na najudaljenijoj točki)
Shema br.2: Paralelni spoj
- organizacija kolektora (ili dva kolektora - za hladnu i toplu vodu), na koju su povezane cijevi koje dovode vodu do svakog potrošača zasebno
- idealan je za kuće sa većim brojem korisnika jer svaka točka dovoda uvijek ima stabilni tlak vode
- ukoliko kuća ima više katova, na svaki kat postavlja se zasebni kolektor koji se montira u ormar koji se uravnjava
- cijevi se postavljaju u sloj estriha (podloge za polaganje različitih završnih podnih obloga) u podu
- prednost ovakve veze je što ukoliko jedna od povezanih cijevi zakaže, ostatak sustava nastavlja normalno funkcionirati
- nedostatak je to što je ovaj način spajanja financijski zahtjevniji i zbog velikog broja cijevi složeniji za ugradnju
Uz navedene sheme postoji i opcija ožićenog postavljanja cijevi (kombinacija serijske veze i paralelnog spoja), pri kojoj se slavine spajaju na vodovodni sustav preko kolektora dok se ostali elementi i kućanski aparati spajaju serijski.
2. Metoda zagrijavanja vode
Na način polaganja vodovodnih cijevi utječe i metoda zagrijavanja vode. Kada je metoda zagrijavanja središnja za cijelu kuću ( u kotlu ili grijaču), cijev za hladnu vodu se dovodi do grijaćeg uređaja.
Zatim se postavljaju dvije paralelne cijevi, jedna sa hladnom i jedna sa vrućom vodom. Ukoliko su potrošači znatno udaljeni od grijaćeg uređaja (što bi dovelo do odgode dolaska vruće vode do potrošača), polaže se i treća cijev u kojoj vruća voda uvijek cirkulira i dostupna je odmah po odvrtanju slavine.
3. Vrste cijevi
Proizvođači nude dvije osnovne vrste vodovodnih cijevi; metalne i plastične.
Metalne cijevi
- čelične cijevi (cijevi koje s vremenom korodiraju i samim time zagađuju vodu koja prolazi kroz njih, zahtjevaju zamjenu uslijed korozije i teške su za instalaciju)
- pocinčane cijevi (pocinčavanjem postaju otporne na koroziju, ali im to drastično diže cijenu)
- bakrene cijevi (optimalan izbor za vodoopskrbni sustav i cijevi za grijanje, cijevi su otporne na koroziju, neosjetljive na temperaturne promjene i UV zračenja)
- inox cijevi (visoka otpornost na koroziju, može se koristiti za različite medije i svrhe, primjerene za zahtjevnije objekte)
U starijim vodovodnim sustavima cijevi su često od čelika ili su pocinčane. Danas se rijetko koriste zbog materijalnih nedostataka; poteškoća u instalaciji, osjetljivosti na koroziju, sol i taloženje kamenca na unutrašnjosti cijevi i, kao rezultat, smanjenja propusnosti. Iznimka su bakrene i inox cijevi.
Plastične cijevi
Moderna alternativa metalnim cijevima – lakše, jeftinije i lake za montiranje. Unutarnji glatki zidovi cijevi sprečavaju taloženje i razvijanje bakterija.
- polietilenske cijevi (koriste se u kućnim sustavima vodoopskrbe, otporne su na UV zračenje i toplinu te su izrazito fleksibilne i elastične)
- polipropilenske cijevi (jeftinije od polietilenskih sa sličnim svojstvima, ali manje savitljivosti radi koje se moraju instalirati u komadima i spajati pomoću spojnih elemenata, osjetljive su na UV zračenje zbog čega se ne smiju polagati na otvorenom prostoru)
Metal-plastične cijevi
Kombinacija metala i plastike osigurava odlične karakteristike te se zbog dobre savitljivosti lako postavljaju. Najčešći odabir kod ove vrste cijevi su PEX cijevi - umreženi polietilen koji je jako otporan i izdržljiv, a i lako ga je ugraditi.
4. Promjer cijevi
Promjer cijevi određuje propusnost vode. Cijev promjera 25 mm može provesti 30 litara vode za jednu minuti. Za cijev od 32 mm, ta se brojka povećava na 50 litara. Dakle, izbor promjera cijevi ovisi direktno o količini protoka vode, količini točaka potrošnje te dužini vodovodnih sustava:
- ako je dužina sustava do 10 metara, upotrebljavaju se cijevi promjera 20 mm
- ako je dužina sustava do 30 metara, upotrebljavaju se cijevi promjera 25 mm
- ako je dužina sustava veća od 30 metara, upotrebljavaju se cijevi promjera 32 mm
Cijevi za opskrbu toplom i hladnom vodom mogu biti istog opsega, ali cijev za toplu vodu mora imati deblje stijenke.
5. Izolacija cijevi
Vodovodne cijevi položene iznad površine zemlje i u zemlji, ali iznad razine sezonskog smrzavanja tla trebaju toplinsku zaštitu. Ona je nužna da bi se spriječilo stvaranje ledenih čepova u cjevovodu i puknuće cijevi na mjestima kristalizacije vode kojoj se zamrzavanjem povećava volumen.
Za izolaciju vodoopskrbnih cijevi koriste se materijali izrađeni su od bazaltne vune, staklene vune, pjene, ekstrudirane polistirenske pjene, poliuretanske pjene ili pjenastog stakla i oblika su školjke. U slučaju korištenja mineralne vune i staklene vune, preduvjet za podzemnu ugradnju je postojanje folijske školjke koja sprječava vlaženje izolacije. Vodovodne cijevi mogu se izolirati i toplinsko-izolacijskom bojom i prskanjem poliuretanskom pjenom.
Da bismo spriječili ili smanjili širenje zvuka, cijevi morajo biti izolirane plastičnim materialom, pričvršćene gumom na zidove, sa što manjim brojem promjenom smjerova.
6. Standardne visine ugradnje kupaonskih i kuhinjskih elemenata
Dovodna instalacija vode najčešće se izvodi u zidu na visini od 60 do 75 cm od čistog poda. Razmak između cijevi koje dovode toplu i hladnu vodu uvijek treba biti između 15 i 20 cm.
| Element | Visina ugradnje |
|---|---|
| sudoper | visina odvoda 80 cm slavina se postavlja 25 cm od dna korita |
| umivaonik | visina 55 cm odvod na 48-50 cm |
| slavina za umivaonik | 25-30 cm od gornjeg ruba bazena (100-120 cm od poda) |
| kada | visina odvoda 80 cm |
| slavina za kadu | 10-18 cm iznad gornjeg ruba kade minimalno 60 cm od poda |
| tuš | visina dovoda 140 cm |
| miješalica za tuš | 110-130 cm iznad poda glava tuša oko 180 cm iznad poda |
| WC školjka | visina 43 cm visina dovoda 32 cm visina odvoda 22 cm |
| vodokotlić | niskomontažni 70-100 cm visokomontažni 170-180 cm |
| bide | visina dovoda 15-20 cm visina odvoda 12 cm |
| bojler | visina dovoda 140-160 cm |
| veš mašina | odvod mora prelaziti pola visine bubnja |
Postavljanje vodovodnih instalacija
1. Grubi vodoinstalaterski radovi
Proces postavljanja vodovodnih instalacija počinje grubim radovima.
Pri izgradnji kuće vodovi se postavljaju u prethodno napravljene iskope na dubini ispod zone zamrzavanja što ih zaštićuje od promjene temperature i mehaničkih oštećenja. Iskopi su obično širine 70 do 80 cm i dubine 120 do 150 cm.
Vodovodne cijevi u stambeni prostor se uvode prije žbukanja, postavljanja pločica i ličenja prostorija.
Istodobno pri polaganju cijevi ugrađujemo i odvode te odvodne cijevi provodimo u odušnik. Poželjno je na vodovodnu instalaciju ugraditi filtre za uklanjanje pijeska i uređaj za snižavanje tlaka (spriječava šuštanje tekuće vode u cijevima i oscilaciju tlaka).
Ventili za zatvaranje vode ugrađuju se na dovodnim cijevima hladne i tople vode te kod priključka za bojler. Da bi estetski dojam bio bolji, svi ventili postavljaju se paralelno.
2. Spajanje na gradski vodovod
Nakon postavljanja vodovodnih instalacija cijevi se spajaju na vodovodnu mrežu .Gradski vodovod osigurava konstantan tlak vode i njezinu kvalitetu. Prilikom spajanja kuće ili stana na gradski vodovod treba voditi brigu o tome da se vodomjer postavi po propisima (u zidnu nišu ili podni otvor), na pristupačno mjesto.
3. Ispitivanje vodovodnog sistema
Nakon spajanja instalacija na gradski vodovod potrebno je ispitati da li cjelokupna vodovodna mreža ispravno funkcionira i da li je nepropusna. Ispituje se tako da se cijela mreža ispuni vodom. Da bi se istisnuo sav zrak iz cijevi ostavljaju se otvorene sve slavine dok voda ne krene teći iz njih u jednolikom mlazu.
Tlak vode potrebno je podesiti na 1.5 puta veći od maksimalnog radnog tlaka (u iznosu ne manjem od 10 bara). Vrijeme ispitivanja treba bti minimalno 30 minuta u kojih ne smije doći do opadanja tlakova.
